ROĐENDANSKI BISERI

Pre otprilike dve nedelje napunila Sara pet godina.

Tih dana pred rođendan telefonom je objasnila májki da ju je Ljiki vodila da izabere poklon. Bili su tu majica, helanke i još svašta nešto. Kada ju je májka pitala da li se zahvalila, Sara se začudila:

-Ali zašto da se zahvalim kad sam to ja kupila?! Neću se sebi zahvaljivati.

Májka objašnjava:

-Ali Ljiki je platila.

A Sara će na to:

-Dobro, májko, ‘ajde ćaaaooo!

*

Pitam Saru koju će haljinu obući za proslavu rođendana u igraonici, a ona mi odgovara:

-Onu venčanu.

Malo sam zastala ne znajući koja je njena venčana haljina, ali objašnjenje sam ubrzo dobila:

-Znaš onu što sam imala kod Veke i Sofije na venčanju.

(Fotografiju možete pronaći ovde.)

 

ŽENA IZ DRUGOG UGLA

Ana Svirščinjska, Ja sam žena , Štrik, Beograd 2019.

Knjiga Ja sam žena, objavljena uz pomoć programa EU “Kreativna Evropa”,  stavlja pred vas izbor iz poezije poljske pesnikinje Ane Svirščinjske. Reč je o pesnikinji koja predstavlja nesvakidašnju pojavu u poljskoj i evropskoj književnosti, zbog čega je u Poljskoj 70-ih godina izazivala zgražavanje.

U prvoj svojoj napisanoj pesmi mlada pesnikinja vidi lepotu i ljubav kao nešto uzvišeno, božansko, neuhvatljivo. Ali kako sazreva ona žensku lepotu vidi kao telesnost, koja je put ka duhovnom kod muškarca. Pesnikinja se opire  ženinoj emotivnoj potčinjenosti u ljubavi, ljubav vidi samo tamo gde postoji goli telesni užitak, a žena (pa i muškarac) ostaje slobodna. Brak i porodicu vidi kao mržnju i mučenje. Međutim, povremeno joj se dopada to što ona ne postoji bez onoga što o njoj misli muškarac, jer to znači da može da vlada njime. Povremeno oseća prazninu i čežnju…

Isto kao što vešto i realistično niže slike ljubavi i tela, ova pesnikinja – koja je jednom 60 min. čekala na pogubljenje – efektno opisuje užase II svetskog rata. Možda još efektnije, svedenije i oštrije, sa više ironije nego što slika ljubav i telesnost, pesnikinja opisuje doba bede i jada običnih ljudi i njihove potrebe da žive, da umaknu smrti, u kojoj nema ništa uzvišeno. Pesnikinja kojoj je trebalo 30 godina da nađe pravi izraz za svoje ratno iskustvo, osećaj blizine sopstvene smrti pretočila je u stihove mnogo  kasnije, kada je u bolnici u Krakovu pravila bilans svog života.

Pred vama je ceo pesnički luk Ane Svirščinjske, od prve do poslednje pesme. Načinom na koji je videla i opisala ženu, ljubav, majčinstvo i rat, Ana Svirščinjska je pomerila granice poljske književnosti. Njeno pesništvo cenio je i nobelovac poljskog porekla Česlav Miloš, čija je zasluga što su njene pesme, u njegovom prevodu, objavljene i u Americi.

 

 

ZA PRAVILAN IZGOVOR

Dragana Dženopoljac i Danijela Rodić, Logopedove pesmice ZA PRAVILAN IZGOVOR, Udruženje Logopraktika Subotica

 

Autorke knjiga Logopedove pesmice za progovaranje i Logopedove pesmice za pričalice ovog meseca su nas  obradovale novom knjigom, sa naslovom Logopedove pesmice ZA PRAVILAN IZGOVOR. Kao i dve prethodne, i ovu knjigu je objavilo Udruženje Logopraktika Subotica.

Dragana i Danijela su pesnikinje sa dugogodišnjim logopedskim iskustvom. Njihove pesmice, namenjene deci od 3+godine, u ovoj njizi su grupisane prema glasovima koji preovlađuju u njima, a koji su istaknuti crvenom bojom.

Autorke su se, uspešno, potrudile da prikriju ozbiljan zadatak svoje  knjige. Savladavanje pravilnog izgovora glasova srpskog jezika, deci (roditeljima i svima onima koji se decom bave) ponuđeno je kao igra sa drugarima. Na početku knjige, kada treba razraditi govorni aparat, dete se poziva da vežba sa Unom i Aleksom, a vežbe su objašnjene putem stihova i ilustracija. Za ovim slede poglavlja kao:Izgovori P i B kao Petra, Izgovori T i D kao Dragan. knjiga je namenjena i devojčicama i dečacima. Kratko, postupno i razumljivo detetu, uz pripomoć ilustracija i simbola, objašnjeno je kako se izgovara svaki pojedinačni glas srpskog jezika, osim samoglasnika.

Knjiga je dobila više preporuka stručnjaka u toj oblasti (Borota, Čauševac, Milošević), a ja bih sada rekla koju o tome zašto su pesme zanimljive i za decu koja nemaju poteškoća sa izgovorom glasova.

Idući Zmajevim tragom, u knjizi Logopedove pesmice ZA PRAVILAN IZGOVOR pesnikinje nastoje da pouče decu. Stihovima slikajući svet iz dečjeg neposrednog okruženja, pesnikinje uče decu (pa i odrasle!) da vole  i poštuju svoju porodicu:mamu, tatu, batu, seku, baku, deku. Deca se uče da budu poslušna i samostalna. U stihove im je utkano da treba da budu aktivna, namesto što se dosađuju. Dosadu im tera i druženje, treba da se druže, da dele sve jedni sa drugima, a ne da budu grubi jedni prema drugima. Treba da vole i čuvaju prirodu.

Toga je bilo i u prve dve knjige. Ali ono čega u tim knjigama nije bilo je ona linija dečje poezije koja smatra da dete nije neuko biće, koje treba učiti šta je svet odraslih i šta su njegova ograničenja. Deca imaju svoj svet koji je mnogo bolji od sveta odraslih i koji treba razumeti. Deca žele da prave nestašluke, da maštaju o nemogućem, ona ne vole školu…

Ovde ćete naići na  vesele pesmice, pune ljubavi i topline, humora, pripeva i jezičkih igara. Ono što je još u ovoj knjizi veselo, puno topline i živopisno jesu ilustracije već nam dobro poznate Viktorije Kresanko.

Knjiga vas čeka na Beogradskom sajmu knjiga, na Makartovom štandu. Ako ne stižete da posetite Sajam, knjigu možete kupiti i u Laguni, Bigzu i u svim bolje snabdevenim knjižarama. Ako ni tako ne uspete, knjiga može postati vaša i putem Logopraktikine stranice.

Kako god da kupite knjigu, uživajte u čitanju i vežbanju! Uživajte u knjizi, bez obzira na to da li ćete je kupiti ili pozajmiti!

THE BIRD

It’s springtime. The Sun is shining and it’s pleasantly warm. White clouds are high up on the blue endless sky. There is plenty of greenery. There are fir trees, thujas and various ornamental shrubs. Fruit trees are in blossom. The bees are buzzing around.There are different coloured roses out there too: red, yellow, pink, white, apricot colour. Lots of colours and lots of shades. Greenery makes a pleasant shade, and the roses smell nice. A bird is patiently making its nest in rose of May’s bush. It’s singing. Its partner is somewhere nearby. They will take care of their babies together.

A girl is sitting inside. It is pretty dark in her cramped room. The window is closed. It has three panes. The flowers in the vase have withered away.

The girl is sitting in front of her laptop. Its screen is lit. Absolute silence all around her. She is filled with a feeling resembling to chill or tension. Adverts are jumping out on the screen. She is just browsing through the websites.

Buy!… You are the lucky winner!… Oops! A porno video.

We need a motto for a campaign to encourage birth. We invite all interested people to send us their proposals. The winner will win…

Women without partners will also have the right to artificial insemination.

Comments given by the members of a Facebook group – A TREASURE OF POSITIVE ENERGY. They don’t know her, she doesn’t know any of them.

This post is so stupid.

I don’t see the purpose of this post.

What does she suggest us to do?

Do you know anything, about this problem?

 I know so little about this, and I would like to know more.

It was promising, and then… nooothiiiing!

Is there a second part? We are waiting for you to clarify!

I protest! I demand you to speak up!

She is reading. The time is passing. She has so much more to do today. She is reading the comments. The time is passing.

She still hasn’t shared the follow-up to the post, but it had already been published on her blog. Neither of them tried to find it. They are waiting for her to share it in the group. They are impatient.

Someone has published a photo of his hairless head. Just shaved.

LONELINESS IS MY FATE. Public group. 5. 253 members; Join, Share group; This group is opened for you who want to interact.

Who would you like to get stuck in an elevator with? Dark and 715 others like this.

BROKEN  HEARTS. Public group. 7. 253 members; Join, Share group; This group is opened for you who want to interact.

Someone made a photo of his breakfast. Demolition Man and 615 others like this. How many of these likes are mechanical?

Someone told her she must be present on social networks if she wants to be a writer. She will have to open a profile on Twitter and Instagram.

The air in her room has become heavy.

The sun is gone. The birds flew away.

There is a storm coming.

The sun is gone. The birds flew away.

 

 

 

 

ZAŠTO NAM TREBAJU LEKTORI

Evo jedan odlomak iz knjige koju sam dobila da lektorišem:

rekli Su

ladiSlav ratgeBer,  veliki i svetski priznati trener

Pre nekoliko godina čuo sam za [ime i prezime trenera o kome knjiga govori]  i iz našeg tadašnjeg kontakta shvatio sam da je reč o mladom čoveku, koji je željan novog stručnog znan- ja. Iako nisam imao priliku da s njim bliže sarađujem, po putu koji je u ovom našem košarkaškom svetu do sada prešao, dopala mi se [opet ime trenera] rešenost da najpre teoretski, a onda i praktično usvoji što više bitnih pretpostavki kako bi izrastao u uspešnog trenera. Impresionira me, takođe, njegova spremnost da neophodno iskustvo stiče u zanimljivim sredinama, koje baš i ne spadaju medju po košarci prepoznatljive…

Kakav utisak na vas ostavlja ovako napisan tekst?

Najpre, jedan ugledni novinar kakav je autor ove knjige morao bi znati da se u latinici ne razdvajaju dvojna slova u značenju jednog glasa. Trebalo je rastaviti zna-nja a ne znan-ja. U srpskoj latinici postoji samo znak đ, što savremene tastature svakako omogućavaju, pa nikako ne treba pisati dj (među a ne medju). Pre navođenja tuđih (Ratgeberovih) reči obavezno se stavljaju dve tačke (:), a citirani tekst se stavlja pod navodnike ili mu prethodi crta ili se koristi opcija Italik. Ali čak i da jedan novinar ne zna sve ovo, pretpostavljamo da zna da se reč kojom počinje podnaslov uvek piše velikim slovom, kao i to da se skraćeni oblik pomoćnog glagola jesam uvek piše malim slovom ako nije na početku rečenice, naslova ili podnaslova (Rekli su a ne rekli Su). Verujem da čak i oni slabije obrazovani znaju da se prema pravopisu srpskog jezika ime i prezime piše velikim slovom. A sasvim sigurno znaju da se unutar jedne reči nikada ne mešaju velika i mala slova. Verujem da bi velika većina napisala Ladislav Ratgeber umesto ladiSlav ratgeBer. (Imalo bi se još šta prigovoriti, ali istakla sam samo najupečatljivije greške.)

Zbog svojih grešaka, autor ostavlja utisak ne samo neobrazovanog, već i aljkavog, nemarnog, brzopletog, pa i konfuznog novinara i čoveka.

Da biste ostavili utisak  obrazovane, temeljne, savesne i staložene osobe koja zna šta hoće i kojoj je stalo do onoga čime se bavi – POTRAŽITE LEKTORA.

(Fotografije možete naći ovde i ovde.)